sklonista
povjerenstva
koordinatori

Posjetite nas na:

fb yt twitter gplus

Stajalište pravobraniteljice vezano za Odluku Ustavnog suda U-I-60/1991

ustavnisud logoPravobraniteljica za ravnopravnost spolova je s posebnom pažnjom pratila objavljivanje Odluke Ustavnog suda o zahtjevu za pokretanjem postupka ocjene ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (Narodne novine 18/78, 31/86, 47/89 i 88/09).

Pravobraniteljica smatra pozitivnom činjenicu da je Ustavni sud naglasio da Ustav jamči ženama pravo na privatnost, autonomiju i dostojanstvo i u području odluke o prekidu trudnoće.

U odluci Ustavnog suda tako jasno stoji: „Pravo na privatnost zajamčeno člankom 35. Ustava uključuje pravo svakoga na slobodu odlučivanja, samoodređenje i dostojanstvo. Stoga je pravu na privatnost inherentno pravo žene na vlastiti duhovni i tjelesni integritet, koji uključuje i odluku hoće li začeti dijete i kako će se njezina trudnoća razvijati. Ostajanjem u drugom stanju (bilo planirano ili neplanirano, na dobrovoljan način ili kao posljedica nasilja) žena se ne odriče prava na samoodređenje. Svako ograničenje odlučivanja žene u autonomnom samoostvarenju, pa tako i želi li iznijeti trudnoću do kraja, predstavlja miješanje u njezino ustavno pravo na privatnost.“

Pravobraniteljica također smatra pozitivnom činjenicu da tekst Odluke izričito naglašava kako je trenutačno zakonsko rješenje koje ženama dopušta široku slobodu samostalne odluke o prekidu trudnoće u njenom ranijem periodu sukladno Ustavu Republike Hrvatske i vrednotama na kojima se temelji njen ustavni poredak, pri čemu Pravobraniteljica naglašava posebnu važnost vrednote pune i stvarne jednakosti žena i muškaraca. Pravobraniteljica smatra kako iz Odluke Ustavnog suda jasno proizlazi ukaz zakonodavcu, u kojem god obliku i trenutku odlučio koristiti svoju zakonodavnu ovlast, da u periodu rane trudnoće ne može ograničivati slobodu žena da samostalno odlučuju o svom tijelu i zdravlju što uključuje i odluku o njenom prekidu. Pravobraniteljica smatra da bi takvo ograničenje bilo suprotno ustavnom jamstvu razmjernosti čak ako se uzme u obzir i činjenica da Odluka zakonodavcu dozvoljava diskreciju u pogledu procjene kada započinje razvoj ljudskog života. Prema riječima Ustavnog suda: “Polazeći od navedenih stajališta, Ustavni sud utvrdio je da nerođeno biće, kao Ustavom zaštićena vrijednost, uživa ustavnu zaštitu u smislu članka 21. Ustava samo do one mjere do koje se ne sukobljava s pravom žene na privatnost. Pravo na život nerođenog bića u tom smislu nije zaštićeno tako da ima prednost ili veću zaštitu u odnosu na pravo žene na privatnost.

Polazeći od navedenih načelnih stajališta, Ustavni sud utvrdio je da je u suglasnosti s Ustavom zakonodavno rješenje prema kojem se prekid trudnoće može obaviti na zahtjev žene do isteka 10. tjedna trudnoće (a nakon toga, u suglasnosti nadležnog tijela, samo ako se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja, ako se može očekivati da će se dijete roditi s teškim tjelesnim ili duševnim manama, kad je do začeća došlo u vezi s izvršenjem određenih kaznenih djela [članak 22. Zakona], odnosno kada prijeti neposredna opasnost za život ili zdravlje trudne žene ili ako je prekid trudnoće već započet [članak 25. Zakona]).“

Iz Odluke proizlazi da zakonodavac ima određeni stupanj političke autonomije u okviru kojeg može određenim mjerama štiti ljudski život kao ustavnu vrednotu i za vrijeme trudnoće. No, jednako je jasno kako mjere kojima zakonodavac štiti tu vrednotu moraju biti različite ovisno o tome je li trudnoća u svom ranom ili kasnom periodu. Pravobraniteljica u tom smislu ukazuje na germanski primjer kojim je zakonodavac odredio da je sloboda žene da odlučuje o svojim osobnim interesima i zdravlju u ranijoj trudnoći nesputana. U tom periodu zakonodavac štiti vrednotu života edukativnim mjerama kroz obrazovni sustav i socijalno-materijalnim mjera kojima učvršćuje materijalnu sigurnost žena. U kasnijem periodu trudnoće (oko 12 tjedna) zakonodavac je propisao obvezu psihološkog savjetovanja i period počeka od tri dana prije pristupanja medicinskom zahvatu kako bi ženama dodatno ukazao na moguće negativne posljedice koje odluka o prekidu trudnoće u kasnijim fazama može imati po njihovo psihološko i tjelesno zdravlje.

Obzirom na naloge Ustavnog suda usmjerenih prema zakonodavcu, kao što je - uključivanje reproduktivnog i spolnog obrazovanja, promoviranja spolno-odgovornog ponašanja te odgovornosti i muškarca i žene u prevenciji neželjene trudnoće“, određivanje prema prizivu savjesti liječnika koji ne žele obavljati prekide trudnoće  ili o ujednačavanju financijskih troškova vezanih za prekid trudnoće, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova će, kao i dosad, s dužnom pažnjom  pratiti prijedloge zakonodavnih rješenja vezano uz navedena pitanja.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova,
Višnja Ljubičić, dipl.iur.

Odluka Ustavnog suda >>

 

Iz medija:

Večernji list, 2.3.2017.

HRT, 2.3.2017.

HINA, 2.3.2017. (za registrirane korisnike/ce)

N1TV, 2.3.2017.

Index.hr, 2.3.2017.

T-portal, 2.3.2017.

direktno.hr, 2.3.2017.

Politika plus, 2.3.2017.

EDUS.-INFO, 3.3.2017.

 

Attachments:
Download this file (Novi list, 3.3.2017.pdf)Novi list, 3.3.2017.pdf[ ]4019 Kb
Download this file (Zadarski list, 3.3.2017.pdf)Zadarski list, 3.3.2017.pdf[ ]2348 Kb