sklonista
povjerenstva
koordinatori

Posjetite nas na:

fb yt twitter gplus

Pravobraniteljica dala izjavu za portal „Stav!“

stavlogoIzjava vezano za regulaciju pitanja pobačaja u Hrvatskoj koju je pravobraniteljica Višnja Ljubičić dala internetskom portalu „Stav!“ objavljena je u članku pod naslovom „Tablete za pobačaj ne mogu izliječiti bolesno društvo“.

Pravobraniteljica je istaknula da smatra kako su mediji odigrali važnu ulogu u drugoj polovici tekuće kalendarske godine aktualiziravši probleme koji su već neko vrijeme prisutni, ali se o njima do sada nije toliko govorilo ni pisalo.

Pravobraniteljica čim je dobila informacije o poteškoćama u ostvarivanju prava na pobačaj u pojedinim zdravstvenim ustanovama u RH, odlučila je prikupiti sve relevantne informacije, prvo kontaktiravši Ministarstvo zdravlja, a potom sve zdravstvene ustanove ovlaštene za izvršavanje pobačaja. Vidljivi su pomaci u tom području, kojima se polako razbija tabu o pobačaju. Važno je ustrajati u takvim nastojanjima jer su slabije obrazovane žene iz socijalno i ekonomski depriviranih ruralnih sredina uvijek bile posebno osjetljiva i ugrožena društvena skupina po pitanju odlučivanja o prekidu trudnoće. U takvoj teškoj životnoj situaciji kao što je neželjena trudnoća pomoć je zbog prisutnosti tabua često teško dostupna pa zbog neznanja, neinformiranosti i straha od društvene izolacije i odbacivanja dolazi do toga da su žene podložnije pritiscima okoline. Takvo što se bez sumnje može odraziti na psihičko zdravlje žene, kao i navesti ju na potpuno pogrešnu odluku prilikom planiranja trudnoće.

Taj tabu važno je dekonstruirati kako bi se ženama prije svega pružile potpune, točne i pravovremene informacije. Međutim, isticanjem prava na pobačaj u medijima se često propušta navesti neke važne informacije. Naime, u medijskim napisima koji problematiziraju pobačaj, a kojih je u posljednje vrijeme puno, nerijetko se navode nepotpune informacije o ograničenjima i uvjetima pod kojima se vrši pobačaj u Republici Hrvatskoj (npr. do kojeg tjedna trudnoće je dopušten) i druge vrlo važne i neophodne informacije za žene koje razmatraju mogućnost pobačaja. Ponekad se nedovoljno neupućene čitatelje/ice može navesti na to da se pitaju legalizira li se pobačaj tek sada u Hrvatskoj (a on je dopušten od 1978. godine pod istim, nepromijenjenim uvjetima), a i propušta se uputiti čitatelje/ice da se pobačaj ne smije percipirati kao metoda kontracepcije s obzirom na rizike i određene posljedice koji mogu imati utjecaj na zdravlje žene.

Nadalje, važno je naglasiti ulogu spolnog odgoja u nacionalnom obrazovnom sustavu. Spolni odgoj od kada je uveden u šk.god. 2012./2013. predstavlja mali, ali važan korak ka poboljšanju znanja adolescentica o vlastitom reproduktivnom zdravlju. Pravobraniteljica je 4. modul Zdravstvenog odgoja, Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje zbog nedostatne zastupljenosti takvih sadržaja u nacionalnom odgojno-obrazovnom sustavu ocijenila vrlo značajnim u smislu edukacije o spolnoj i rodnoj ravnopravnosti u području obrazovanja. Za Kurikulum je ustvrdila da je u skladu s Zakonom o ravnopravnosti spolova i ostalim nacionalnim anti-diskriminacijskim propisima te relevantnim međunarodnim dokumentima. Nedavno je istaknut podatak da u Finskoj mladi najranije ulaze u seksualne odnose - već sa 14 godina. Istovremeno, Finska je nisko je na ljestvici zemalja po broju pobačaja što upravo govori u prilog tome da dobro razvijen obrazovni sustav s naglaskom na zdravstveni i spolni odgoj doprinosi educiranosti mladih o metodama kontracepcije i znanju o reproduktivnom zdravlju.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova od početka aktualizacije ove problematike preporučuje da se priziv savjesti ne koristi kao kolektivno pravo, već isključivo kao individualno pravo, te da zdravstvene ustanove i druge pravne osobe koje obavljaju zdravstvenu djelatnost osiguraju pristup ostvarivanja prava na pobačaj. Unatoč tome što sve zdravstvene ustanove i druge pravne osobe koje obavljaju zdravstvenu djelatnost nemaju pravo uskratiti liječnicima pravo na priziv savjesti, one također moraju osigurati pacijentici pristup zakonski propisanim i dopuštenim uslugama. Pravo pacijentice na odlučivanje o svom reproduktivnom zdravlju te pravo liječnika na priziv savjesti ne mogu se i ne smiju doživljavati kao sukobljena prava, već se mogu u potpunosti ostvarivati istovremeno.

Članak u cijelosti možete pročitati ovdje.